Click here for Myspace Layouts

BH SPORT

Dobrodošli na Blog koji ima za cilj da ukaže na sve negativnosti kao i na sve pozitivne stvari u našem sportu

08.05.2009.

Ibrahim Šehić : Pobjedom se iskupiti za očajnu sezonu

Uoči utakmice Željezničara i Sarajeva polako se zagrijava atmosfera na Grbavici. U Želji su svjesni da je pobjeda nad najvećim rivalom jedina prilika da se ekipa bar malo iskupi pred navijačima za očajne igre i rezultate u ovoj sezoni. Sarajevo se bori za plasman u Kup UEFA, bodovi sa Grbavice izuzetno su mu bitni, jer bi tako i definitivno osiguralo poziciju u vrhu. Kako obje ekipe žele tri boda, možda ćemo vidjeti i golove. Posljednja tri vječita derbija u Premijer ligi završena su bez golova, sa 0:0, dok je na prošlogodišnjim duelima u Kupu palo čak deset golova (3:1 za Želju na Grbavici, 4:2 za Sarajevo na Koševu). Golman Ibrahim Šehić u Premijer ligi još nije primio gol od komšija. U proljetnom dijelu Premijer lige na Grbavici je primio samo jedan gol, protiv Leotara.


- Obje utakmice koje sam branio igrale su se na Koševu i bilo je 0:0. U Kupu smo primili pet golova, ali smo prošli dalje i izbacili Sarajevo. Motiv će biti veliki, samo se pobjedom možemo bar malo iskupiti kod navijača - govori Željina "jedinica".


Previsoke cijene ulaznica (jug 7 KM, istok 10 KM, sjever 15 KM, zapad 30 KM) i direktan TV prijenos (BHT 1, subota, 17 sati) utjecat će skoro sigurno na posjetu. No, u Željezničaru se nadaju da će veliki broj navijača oba tima ipak ispuniti Grbavicu. Glavni sudija utakmice između Željezničara i Sarajeva je Danijel Pajić iz Bijeljine.


Memišević se oporavio


Trener Željezničara Demir Hotić bit će u problemima, ali onim slatkim, jer je konkurencija za prvi tim jaka. Oporavio se i Damir Memišević, koji trenira cijelu sedmicu. Sigurno je da neće biti povrijeđenog Damira Rovčanina, a najvjerovatnije ni Igora Radovanovića.

 

 

08.05.2009.

Mehmed Janjoš : Ne bojimo se nikoga

Još je samo jedan dan do derbija vječitih rivala Željezničara i Sarajeva, ali dok na Grbavici euforično najavljuju pobjedu, na Koševu mnogo mirnije i staloženije najavljuju susret sa komšijama. Iako Sarajevo ovog proljeća postiže bolje i uvjerljivije predstave od svojih komšija, trener Sarajeva Mehmed Janjoš ne želi izazivati euforiju zbog meča.


- Utakmicu dočekujemo kao i svaku drugu. Ništa se neće promijeniti osim što ćemo, vjerovatno, prespavati u karantinu. Želim da derbi protekne u korektnoj igri, da pokažemo da je ovo jedini istinski derbi u državi - kaže Janjoš.


Slično kao i Alen Škoro, i Janjoš je voljan da euforiju prepusti Želji.


- Optimistični su, nema šta. Neka im bude. Sarajevo ide na derbi da pokaže da može, da zna, da ima kvalitet i da se nikoga ne boji. Želimo potvrditi da rezultati koje postižemo nisu slučajni. Naši navijači traže pobjedu. Nadam se da ćemo im je podariti u muškoj, ali korektnoj borbi - govori Janjoš.


Meč protiv Želje Janjoš smatra ključnim u potvrdi mjesta u Evropi.


- Pobjedom bismo riješili sve dileme, ali ne želimo ići tako daleko. Želimo pobijediti na Grbavici, a za ostalo ćemo vidjeti - tvrdi Janjoš.


Strateg Sarajeva najvjerovatnije će moći računati na kompletan kadar osim na Nikitovića i Mohara, za koje je sezona završena.

 

Crna 1998. godina


Tokom karijere Janjoš je imao mnogo mečeva sa Željom, što igračkih, što trenerskih, ali jedan je ostao dobro urezan u sjećanje, onaj iz 1998. godine, kada je Sarajevo u finalu plej-ofa na Koševu izgubilo s 0:1 golom Hadisa Zubanovića.

 

 - O tome ne bih pričao, sve je to fudbal. Vidjeli ste kako je Čelzi protiv Barcelone izgubio finale. Ako se dobro sjećam, kao trener Sarajeva protiv Željezničara, imam neriješeno, pobjedu, remi i poraz - kaže Janjoš.

08.05.2009.

Džeko prema Bajernu Misimovića sele u Šalke

Nakon što je objavljeno da će Feliks Magat (Felix Magath) po završetku sezone napustiti Volfsburg i preseliti u Šalke, mediji su počeli pisati o raspadu igračkog kadra "Vukova", koji trenutno vode u Bundesligi. Nama je, svakako, najzanimljivije šta će se desiti sa našim reprezentativcima Zvjezdanom Misimovićem i Edinom Džekom.


Prema "Kickeru", Zvjezdan Misimović mogao bi u Šalke sa Magatom, koji u novi klub želi dovesti i golgetera Bundeslige, Brazilca Grafitea te Marsela Šafera (Marcel Schafer). U utrku za Džekom uključio se i najveći njemački klub Bajern, koji je, čini se, snažno zagrizao za napadača reprezentacije Bosne i Hercegovine. Od njemačkih klubova, za Džeku je zainteresiran i Hamburg, kojem će trebati osvježenje u napadu.


Odranije je poznato da četiri najjača engleska kluba Mančester junajted, Čelzi, Liverpul i Arsenal prate Džekine igre, a za bh. asa zanimaju se i Portsmut, Blekburn, Sanderlend, Viljareal, Atletiko Madrid i Marsej.

08.05.2009.

I u Tesliću o generalnom sekretaru

Sjednica Izvršnog odbora odbora Nogometnog / Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine biće održana danas u Tesliću, a osim već najavljene rasprave o spornom ugovoru za TV prava, saznajemo da će se raspravljati i o generalnom sekretaru. Naime, Konkursna komisija N/FS BiH prošle sedmice otvorila je ponude kandidata koji su se prijavili na konkurs i sa liste od šest imena eliminisala je Mirka Tufegdžiju i Mensura Čevru.


Međutim, kako saznaje SportSport.ba postoji mogućnost da se i pomenuta dvojica kandidata „priključe“ Munibu Ušanoviću, Ismetu Ovčini, Risti Trivunu i Fuadu Čolpi, odnosno da u ponedjeljak bude obavljen intervjuu sa svih šest kandidata. Podsjetimo, konačna odluka o izboru generalnog sekretara biće donesena na sjednici koja će biti održana 15. maja u Sarajevu.


Što se tiče današnje, tematske sjednice članova naše fudbalske vlade na njoj će se raspravljati o spornom ugovoru za TV prava koji su sa agencijom Sport Five potpisali Iljo Dominković, tadašnji predsjednik saveza i Munib Ušanović, generalni sekretar.     

08.05.2009.

Novinar otkrio Mahira Hadžirešića na prvenstvu dijaspore

Na­mik Ali­maj­sto­ro­vić, Sa­raj­li­ja ko­ji de­se­tak go­di­na ži­vi u En­gles­koj, bi­će naj­za­slu­žni­ji ako Ma­hir Ha­dži­re­šić, odne­da­vno član en­gles­kog Vest He­ma, us­ko­ro obu­če dres ne­ke od no­go­me­tnih se­le­kci­ja BiH. Prem­da je to po­sao se­le­kto­ra i ra­zno­ra­znih ska­uta i "pri­ja­te­lja" Sa­ve­za, ni­ko ni­je uočio Ha­dži­re­ši­ćev ta­lent. Ha­dži­re­ši­ća je ot­krio Ali­maj­sto­ro­vić, ko­ji vo­lon­ter­ski su­ra­đu­je sa po­je­di­nim bh. me­di­ji­ma. Na­ime, na po­slje­dnjem Svjet­skom prven­stvu bh. di­ja­spo­re, ko­je je održa­no pro­šle go­di­ne u Bir­min­ge­mu, Ha­dži­re­šić je nas­tu­pao za tim bh. di­ja­spo­re iz SAD-a i Ka­na­de. Iako je nas­tu­pao kao pe­tna­es­to­go­diš­njak, bio je je­dan od naj­bo­ljih igra­ča na tur­ni­ru. Već ta­da je Ali­maj­sto­ro­vić pri­čao ka­ko će se za ma­log oti­ma­ti evrop­ski klu­bo­vi.

 

- Prven­stvo di­ja­spo­re ni­je sa­mo dru­že­nje, već pri­li­ka da se do­go­vo­re i po­ku­ša­ju ri­je­ši­ti mno­ge ko­ri­sne stva­ri, ka­ko za drža­vu, ta­ko i za di­ja­spo­ru. Na tur­ni­ru se sva­ki pu­ta po­ja­vi ne­ko no­vo ime. Ta­ko je bi­lo na svim pro­te­klim prven­stvi­ma. U Bir­min­ge­mu je to bio Ha­dži­re­šić. I sva­ki put mi jav­lja­mo lju­di­ma u Sa­ve­zu i na dru­ge na­či­ne, ali to kao da ne­ma odje­ka - po­ža­lio se Ali­maj­sto­ro­vić.

 

Ko zna ko­li­ko je ta­le­na­ta pro­pa­lo za­to što ni­ko od od­go­vor­nih i ko­ji su za­to pla­će­ni, ni­je čuo Ali­maj­sto­ro­vi­ćev va­paj. Ko­li­ko je sa­mo ibra­hi­mo­vi­ća, me­du­nja­ni­na, ja­ku­po­vi­ća, dža­ka.., zai­gra­lo za dru­ge se­le­kci­je. Na­daj­mo se da je to­me do­šao kraj. Lju­di po­put Ali­maj­sto­ro­vi­ća ne­ma­ju ni­ka­kve pri­vi­le­gi­je od bh. Sa­ve­za, ali su sre­tni ako će bi­ti spa­šen je­dan dra­gulj. Da­nas je Ma­hir ta­le­nat, a već za ko­ju go­di­nu bi mo­gao pos­ta­ti no­vi Dže­ko, Ibra­hi­mo­vić, Ibi­še­vić...

 

                                   Pa­pac i Be­go­vić

 

Šes­ti po re­du tur­nir svjet­ske di­ja­spo­re BiH održa­va se 15. i 16. ma­ja u aus­trij­skom Lin­cu. Su­dje­lo­va­nje je pot­vrdi­lo osa­mna­est ze­ma­lja.

 

- Ovo je re­kor­dan broj uče­sni­ka. Sta­vi­li su nas na slat­ke mu­ke. Asmir Be­go­vić, gol­man Por­tsmu­ta po­klo­nit će svoj dres naj­bo­ljem gol­ma­nu na tur­ni­ru, a Sa­ša Pa­pac do­no­si lop­tu sa po­tpi­si­ma igra­ča Glaz­gov Ren­džer­sa. I ove go­di­ne bit će re­vi­jal­na uta­kmi­ca izme­đu se­le­kci­je do­ma­ći­na Lin­ca i ti­ma "Di­ja­spo­re" ko­jeg će sa­či­nja­va­ti naj­bo­lji igra­či iz os­ta­lih ze­ma­lja. Se­le­kci­ju "Di­ja­spo­re" pre­dvo­dit će Fa­dil Me­šan, du­go­go­diš­nji spor­tski ra­dnik, ko­ji uži­va ve­li­ku re­pu­ta­ci­ju u Bel­gi­ji. Nje­mu će asis­ti­ra­ti Ha­san Še­ho­vić, biv­ši as tre­binj­skog Le­ota­ra. Spe­ci­jal­ni gost bit će Mi­ro­slav Ći­ro Bla­že­vić - ka­zao je Ali­maj­sto­ro­vić.

08.05.2009.

Bordo tim mi je bliži srcu, a jedino ružno što pamtim sa Grbavice je Dželaludin Muharemović

Edin Dudo je jedan od rijetkih aktera 93. gradskog derbija koji će biti odigran u subotu, a koji je nosio dres oba gradska rivala, Sarajeva i Željezničara. Za «plave» je odigrao pet sezona (2003. - 2008.), dok je za tim u "bordo" dresovima nastupao u prekidima. Prvi period boravka u FK Sarajevo bio je od 1999. do 2003. godine, da bi nakon boravka na Grbavici, pred početak ove sezone ponovo stigao u FK Sarajevo, klub koji mu je, kako i sam kaže, draži srcu.

 

- Moram priznati da mi je na Grbavici bilo lijepo. Kad sam prešao u Želju, nakon igranja za Sarajevo, nisam primao nikakve uvrede ili prijetnje. Sve je proteklo prilično mirno dok sam se «šetao» između Koševa i Grbavice i zbog toga su mi navijači oba tima ostali u lijepom sjećanju - kaže Dudo.

 

U karijeri je odigrao 15-tak derbija. Nekad je bio starter, nekad džoker, a nekad nije nikako dobivao priliku. Zbog toga Dudo dijeli lijepa i ružna sjećanja na trenere koji su ga trenirali.

 

- Kad sam tek stigao na Koševo 1996. godine, dočekali su me Salko Nikšić, a potom me pod svoje preuzeo Agim Nikolić, kojima ću vječno biti zahvalan na pruženoj šansi. Kasnije sam igrao još i kod Husrefa Musemića i Fuada Muzurovića. U Želji, povjerenje su mi ukazivali Ratko Ninković, Enver Hadžiabdić, Boro Bračulj, Nenad Starovlah..., dok neke druge ne pamtim po dobrom, a posebno Dželaludina Muharemovića. Taj čovjek mi jednostavno nije dao da igram, ne znam zašto - priča Dudo.

Kad su derbiji u pitanju, sa Željezničarom ima jednu pobjedu, a sa Sarajevom dvije. Jedan derbi mu je posebno ostao u sjećanju.

 

- Utakmica finala Kupa protiv Želje, 2002. godine, bila je spektakl. Rezultat je dugo bio 1:0 za nas, da bi nekoliko minuta prije kraja Željo izjednačio na 1:1. Ipak, Adnan Osmanhodžić zabio je u sudijskom vremenu za veliku pobjedu. Ja sam ušao u igru u 60. minuti i odigrao izvrsno u odbrani - prisjeća se naš sugovornik.

 

Na kraju, pitali smo ga šta bi to moglo odlučiti 93. vječiti derbi.

 

- U derbiju uvijek bude svega. Ako suđenje bude korektno, a znalo se desiti da se zbog sudija derbiji čak i prekidaju, mislim da možemo pobijediti komšije. Po meni, prevaga na našoj strani je Alen Škoro. On uvijek zabije gol Želji - rekao je Edin Dudo, igrač koji gine za svaku loptu, ma koju utakmicu igrao, i ma kojem dres nosio.

 

                                   Pajić sretniji Sarajevu

 

Bijeljinski arbitar Danijel Pajić voljom žrijeba određen je za glavnog sudiju najvećeg bh. derbija, duela Željezničara i Sarajeva koji će biti odigran u subotu na Grbavicu.

 

Pajić je u drugom dijelu sezone do sada dva puta bio glavni sudija Želji, i sa njim "plavi" imaju polovičan uspjeh. U prvom kolu proljetnog dijela šampionata poraženi su u Tuzli od Slobode rezultatom 0:1, a u 19. kolu na Grbavici, kada je Pajić sudio, savladali su Laktaše rezultatom 1:0.

 

Sa druge strane, ekipi sa Koševa Pajić je u ovoj polusezoni bio sretan, jer su u 22. kolu sa njim donijeli bod sa gostovanja u Širokom Brijegu (1:1). Pajiću će na Grbavici asistirati Dalibor Drašković i Siniša Janić.

 

                                   Petorka u oba tabora

 

Osim Edina Dude, u redovima gradskih rivala ima još nekoliko igrača koji su nosili dres i jednog i drugog kluba. U Želji je to Sejo Bučan, dok je na Koševu, osim Dude, dres Želje oblačio i Adis Jahović, te Faruk Ihtijarević. Osim pomenute trojice igrača, i pomoćnik Mehmeda Janjoša Almir Hurtić, svojevremeno je branio u dresu ljutog gradskog rivala s Grbavice.

08.05.2009.

Talenti u kandžama administracije

Još su tri kola ostala u Premijer ligi. Zrinjski je, izvjesno je, novi prvak, a Posušje seli u niži rang. Za pozicije koje vode u Evropu, bore se još Sloboda, Sarajevo i Slavija. Bez šansi nisu Borac i Široki. Ova dva tima čekaju kiks trija «SSS». Vjerovatno će svi pretendenti za Evropu dobiti licence, iako je Sloboda «domaći» teren za evropske nastupe prijavila Bilino polje.

 

I bilo bi sve potaman da nije jedne «male sitnice», a velike brige čelnicima Saveza i ovdašnjih premijerligaša. Ne zna se ko će, osim Posušja, ispasti. Orašje, Velež, Travnik i Modriča, nisu prebrinuli sve brige. Istina, Orašje i Velež su u najtežoj poziciji. Doduše, i Mostarci i «Labudovi» mogu opstati, ali moraju dobiti sve utakmice do kraja. A, to je, priznat ćete, čak i u bosanskoj, koja slovi kao najgora liga na svijetu, vrlo teško. Za opstanak valja nešto osvojiti, nešto kupiti, plus stimulirati suparnike svojih protivnika... . Kladioničari su uvjereni da će Orašje ispasti, što ne znači da će Rođeni izvisiti. Ne vjerujemo da će ovog vikenda stvari biti jasnije. Moguće da će se još više zakomplicirati. Sve do posljednje sekunde prvenstva.

 

Dakle, čeka nas horor završnica u Premijer ligi. Šta je sa reprezentativnim fudbalom? Naizgled sve je sjajno i bajno. Nije baš tako. Miroslav Blažević je sretan što Savez ispunjava njegove želje; dobio je atraktivne i željene suparnike (Selekciju novinara, Oman, Austriju) prije završnih borbi u kvalifikacijama. Objektivno, Ćiro može dobiti sva tri suparnika, ali je bolje da izgubi sve utakmice, a da dobije Armeniju. Potom i Tursku. Blažević, makar sat kuca, još uvijek ne izlazi sa imenima kandidata za meč u Omanu. Selektor je zauzet borbom oko sekretara. Grozničavo se bori za Muniba Ušanovića. Prkosi «revizorima» iz UEFA i FIFA koji NSBiH drže pod sankcijama, upravo što se mjesecima oteže, odugovlači, zavlači.., sa (re)izborom sekretara. Ćiro želi starog, a UEFA i FIFA novog sekretara. Iako je sutrašnja sjednica (petak) Izvršnog odbora u Tesliću zakazana samo sa jednom tačkom - da se skine veo sa ugovora o tv pravima, čini se da će u prvi plan iskočiti kampanja za sekretara. Krajnji rok za izbor je 15. maj, a vremena je sve manje. U Tesliću je moguće očekivati podjelu na one za i protiv Ušanovića. Moguće da će to otvoriti nove frontove. I tako se jedni bore za spas svojih klubova, drugi žele da znaju koliko ćemo para dobiti od ugovora sa Sport FIVE, mnoge zanima i cifra koja nas sljeduje ako odemo u Afriku... . Niko se neće počešati za Mahira Hadžirešića, niti za Bojana Bodula, super talentovane nogometaše, koji žele igrati za BiH. Jednako koliko i njih žele druge reprezentacije. Na žalost, oni nisu u fokusu zanimanja čelnika Saveza. Čak ni selektor nema vremena misliti na njih, jer mu je Ušanović prioritet. Na nogometnoj bh. sceni je kao u pravoj balkanskoj krčmi. Ne zna se ko pije, a ko plaća. Još da stvar bude gora, dijele se pare, koje nisu ni zarađene. Daj Bože da izađe na dobro...

08.05.2009.

Abdulah Ibraković : Ne sumnjam u poštenje Zenice i Gradačca

Velež, iako dvije utakmice do kraja prvenstva igra kod kuće, a njihov glavni konkurent za ispadanje, Orašje, samo jednu, favorit je za ispadanje iz Premijer lige BiH. Bar tako čaršija priča. Međutim, trener Veleža Abdulah Ibraković vjeruje i poručuje da će Mostarci i naredne sezone igrati u Premijer ligi BiH.

 

- Naše je da dobijemo dvije utakmice kod kuće. Što se tiče priča i špekulacija kako su nas Čelik i Zvijezda već prodali Orašju, ja u njih ne vjerujem, niti ih smatram ozbiljnim. Znam koliko se fudbal cijeni u Zenici i Gradačcu, i znam da ljudi koji vode ta dva kluba nisu od tog posla. Sa druge strane, poznavajući Marina Bloudeka i Ratka Ninkovića, trenere Čelika i Zvijezde, mislim da će obje ekipe igrati sportski i pošteno do kraja sezone, kazao Ibraković za "San".

 

Koliko je uvjerenje Abdulaha Ibrakovića u čist obraz Zeničana i Gradačačana opravdano, saznat ćemo vrlo brzo.

08.05.2009.

Admir Aganović: Nisam imao ni za kifle

Nekadašnji mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine, Admir Aganović ove sezone oduševljava Belgijance, prvi je strijelac Dendera a već sad menadžeri brojnih timova vode veliku bitku za njega. Admir Aganović je za San dao jedan zanimljiv intervju. Govorio je o slobodno možemo reći torturi, koja je provođena nad njime. Trnovit je put imao Aganović, mlad momak željan uspjeha je doživio neke strašne stvari koje ne bi poželjeli nikome na svijetu. Ovaj intervju vam prenosimo u cijelosti...


Skoro da nema dana, a da neki od belgijskih listova na udarnom mjestu ne najavi nešto o našim malobrojnim fudbalskim pečalbarima u ovoj zemlji. I to sve u superlativu. Naročito poslije debakla njihovog nacionalnog tima. Jedno od najčešće spominjanih imena je ime nekadašnjeg kapitena omladinske reprezentacije naše zemlje, Admira Aganovića. Iako se FC Dender, klub u kojem igra, bori za opstanak, njega hvale i veliki i mali. Ako je suditi po štampi u Belgiji, vi ste uspjeli kao fudbaler.


Ne smatram ja to uspjehom. Uspio sam dobiti šansu da se afirmišem kako bih mogao zaigrati u nekom velikom klubu.


Pa, ipak, poslije svih onih liga i klubova u kojima ste igrali do sada, ovo je, koračanje koracima od sedam milja.


Razlika je ogromna. Ne da se to porediti. Ovo je prvi put u mom životu da imam sve uslove za rad.


Ni u beogradskom Partizanu nije bilo sve kako valja?


Tamo sam otišao kao dijete, sa 16 godina. Nije bilo loše. Prva sezona u juniorima i 28 postignutih golova. Svi su bili zadovoljni. Ličilo je pomalo na san. A, sve je počelo nedaleko odavde, u Luksemburgu. Igrao sam za reprezentaciju BiH, ne znam više koju. Sve sam selekcije prošao. Tu me zapazio Cviko (Cvijan Milošević op.a.). Nije znao ni ko sam, ni čiji sam. Tek smo se kasnije upoznali u Banovićima.


Nekako u to vrijeme trebali ste zaigrati i za prvi tim Budućnosti.


Trebalo mi je specijalno ljekarsko uvjerenje. Ali, pošto sam tad bio mlađi od 16 godina, nije moglo. Po zakonu. Sreća moja, da je bilo drugačije možda bih još bio u Banovićima.


Otkud u Partizanu?


Tad je trebao Kasapović iz Slobode da ode u Partizan. Zbog njega je Partizan dolazio da odigra prijateljsku utakmicu sa Slobodom. Pozvao me Cviko i rekao da ću i ja igrati probnu utakmicu, da je to on već ugovorio sa ljudima iz Partizana. Rekao mi kome i kad treba da se javim. Nikome nisam pričao osim Esadu Lugaviću. Mnogo mi je pomogao taj čovjek. Kad sam otišao u Tuzlu, noge su mi se odsjekle kad sam sve vidio. Mi, u Banovćima, nismo imali svi iste dresove kad smo trebali utakmicu igrati, a oni došli sa autobusom, novim, i svi u istoj opremi... Daju mi dres i kažu; igraš lijevog beka. Kod prvog kontakta sa loptom predriblam trojicu protivničkih igrača i dam gol sa 30 metara. Ni danas ne znam kako sam to uradio. Poslije su mi rekli da sam Partizanov igrač...


Sa 18 godina si potpisao ugovor s Partizanom...


Da, i otišao sam igrati za reprezentaciju BiH, dvije utakmice. Vratio sam se u Beograd i povrijedio se, stradalo mi je koljeno. I tada su počele moje muke.


Poslije operacije šest sedmica si hodao na štakama. Mnogi nisu vjerovali da će se ikada više vratiti fudbalu.

Da. Nisam imao ni para, a roditelji mi nisu imali odakle dati. Pozajmio sam da bih platio privatnog trenera. Bio sam uporan, i uspio se vratiti. Partizan me poslije poslao u Dinamo iz Vranja, gdje sam malo došao sebi.


Iz Vranja je potom preslio u Zemun, gdje je za šest mjeseci odigrao tek tri utakmice. Šta je bilo posrijedi?

Tu su mi mozak ispirali. Tolika mržnja, iživljavanje... Ne može se to opisati. Bio sam skoro izgubio volju za životom, a kamoli za igranjem. Nadajući se nečem boljem odem u Mladost iz Lučana, kad tamo - još gore. Odigram prvih sedam utakmica i onda me više nigdje nema. A sigurno sam bio najbolji. Neško Milovanović je u Mladosti bio sve. I trener, i sekretar, i ekonom, i predsjednik. Nije me baš volio...


Ipak, izdržali ste tih šest mjeseci, a potom preselili u Čukarički...


Ma, u Lučanima bukvalno nisam izlazio iz sobe, osim kada sam morao na trening ili na utakmicu. Šta sam sve tamo propatio za tih šest mjeseci. Da sam ostao još, mislim da bih poludio. Ipak, izdržao sam to iz inata. I izašao sam jači. Dogovorio sam sa Partizanom da odem u Čukarički, jer mi je bilo dosadilo da igram po raznim zabitima, sa tamo nekakvim iskompleksiranim tipovima.


Koliko je poznato, bilo je nešto zapelo oko papira? Niste mogli tako lako iz Lučana...


Sa Lučanima sam imao ugovor na godinu dana. Milovanović je prvo obećao da ću dobiti ispisnicu bez problema, ali kad je vidio u novinama da idem u Čukarički, nazvao me i rekao da se moram vratiti jer me trebaju. Vidio sam da ne može drugačije i šta sam mogao, vratim se.


Povratak je trajao tek tri dana...


Obećao je da ću igrati. Trenirao sam ponedjeljak i utorak. U srijedu je bila utakmica između prvog i drugog tima. Igrao sam za drugi tim, dao gol, a Milovanović mi kaže da igram veznog, da na mom mjestu igra neki kojeg je on tek doveo. Tu sam vidio šta mi se sve sprema. Spakovao sam stvari i tu je došlo do žestoke svađe između mene i Milovanovića. Prijetio mi je da neću nikad dobiti papire. Rekao sam da mi ne trebaju i da idem kući. Odlučio sam šest mjeseci ne igrati, jer nisam želio više tu ostati. Onda mi je počeo prijetiti nekim mafijašima, da će mi ih poslati kući da me srede....Ma, nisam mogao da vjerujem na šta su sve ljudi spremni...


Ipak, na kraju si to uspio riješiti, i dobiti papire bez duže pauze.


Pošto sam bio Partizanov igrač, a oni su već bili dogovorili sa Čukaričkim da u slučaju odlaska u inostranstvo obeštećenje dijele pola-pola, Partizan mi dao pare da vratim Milovanoviću sve ono što mi je plaćao za šest mjeseci. Tako sam i uradio.


Ni u Čukaričkom se nije pretjerano dobro i lagodno osjećao...


Odnos je bio u redu, ali tu sam igrao nizašto. Nisam imao ni za kifle. Klub mi je trebao plaćati i stan. Ni to nije rađeno kako valja. Vratim se u petak sa treninga i nađem pred stanom sve moje stvari. Izbačene. A utakmica u subotu. Odem u klub, a oni mrtvi-hladni kažu; zaboravili smo vlasniku stana uplatiti stanarinu.


Nevolje nikada ne dolaze same. Jedna prati drugu u stopu...


Tada mi se i mama bila razboljela. Dobila je rak dojke. Kasnije se i operisala, bio sam se zadužio do guše. Plaća mi je znala kasniti i po nekoliko mjeseci. I, ja odlučim da više tako ne ide, pa makar okačio kopačke o klin.


Rješenje je bilo...?


Sud. Više od tri mjeseca mi nisu plaćali ni eura. Našao sam advokata i rekao im; ili dajte ispisnicu ili idem na sud! Ni to nije išlo glatko. Počeli su me pritiskati i poručivati kako nemam šanse da ih dobijem na sudu jer oni znaju tamo neke ljude i da će to "srediti" preko njih. Ipak, na kraju smo se nekako uspjeli dogovoriti da mi daju ispisnicu. Morao sam potpisati da mi ništa ne duguju, iako su mi dugovali 30.000 eura.


Gdje ste otišli s ispisnicom u rukama?


Dva mjeseca nigdje. Sjedio sam kući. U ta dva mjeseca razni menadžeri su mi mozak isprali. Na stotine ih je zvalo i svi su nešto obećavali. Na kraju, Cviko je završio ovo u Belgiji... Da nisam imao podršku majke Zuhre i očuha Fuada, mislim da bih pukao.


Vaš biološki otac je Munever Krajišnik, nekadašnji fudbaler tuzlanske Slobode...


Nisam to dugo znao! Kad sam imao sedam godina mama je tek tada rekla istinu. Do tada mi je govorila; ja sam ti i otac i mati. Ljudi bi me često pitali je li mi Munever otac, ja sam govorio da nije. Kasnije sam saznao da je dolazio na utakmice i gledao me, dok sam bio u mlađim kategorijama. Upoznao sam ga tek nedavno. Upoznao nas je Cvijan Milošević, moj menadžer, koji je s njim zajedno igrao u Slobodi.


Kakav je osjećaj bio kada si nakon toliko godina upoznao oca?


Čudan. Nisam ništa prema njemu osjećao. Malo smo pričali, a kasnije kada smo se razilazili nije bilo baš ništa. Kad smo igrali protiv Vesterloa, nazvao me je i rekao da treba da dam gol jer je to klub za koji je on nekad igrao. I dao sam gol i to makazicama. Moj prvi gol makazicama u karijeri. Čuli smo se poslije utakmice. Bilo mu je drago.


Ipak, kako Admir kaže, kao pravog oca doživljava očuha Fuada.


On je veliki čovjek. Nikad nije pravio razliku između mene i mog polubrata Samira. Žao mi je što ni on nije više najboljeg zdravlja. Radio je kao vozač kamiona i morao je operisati kičmu. Srećom, sad sam ja u situaciji da mogu da mu pomognem.


Tvoj životni put bio je posut trnjem. Sada si sigurno mnogo sretniji čovjek. Koji ti je nasretniji trenutak u životu?

Prije nego će početi hod po trnju. Kada sam potpisao prvi profesionalni ugovor. Tada sam dobio 5.000 eura. Sjeo sam na prvi autobus, došao kući u Banoviće i sve te pare dao mami. Izraz na njenom licu učinio me neizmjerno srećnim. Jer, ona je sama krojila i šila odjeću i kasnije je prodavala po pijacama. Tako je zarađivala za život. Želio sam makar malo da joj olakšam.


Rijetki su fudbaleri kojima knjiga nije strana...


O budućnosti se mora razmišljati. Vanredno studiram sportski menadžment u Bijeljini. To je bilo na pola puta između Beograda i Banovića. Već sam završio dvije godine.


I na kraju, riječ dvije o Denderu, treneru Johanu Boskampu...


Što se kluba tiče, sve je super. A Boskamp je nevjerovatan, čudo od čovjeka. Nisam nikad ni sanjao da može postojati takav trener. Sve čini da se igrači osjećaju opušteno i cijenjeno. Nama recimo (Aganoviću, Sulejmanu Smajiću, Ervinu Zukanoviću op.a.), kad nas sretne nazove sellam... Ma, fenomenalan - kazao je na kraju Admir Aganović u razgovoru za San Sport.

08.05.2009.

Nadalu pokloni iz Sarajeva

Predstavnici Teniskog kluba Tenis pro iz Sarajeva boravili su u Barceloni na poziv kraljevskog teniskog kluba RCT Barcelona 1899. Delegaciju iz Bosne i Hercegovine činili su Haris Kafedžić, predsjednik TK Tenis pro, Senad Hadžimešić, predsjednik Teniskog saveza Kantona Sarajevo, i Nenad Marković, dogradonačelnik Grada Sarajeva.


Zahvaljujući Huanu Mariji Tintoreu (Juan Maria Tintore), dugogodišnjem predsjedniku RCTB-a 1899, naša delegacija susrela se sa najboljim teniserom svijeta Rafaelom Nadalom. Tom prilikom Nadalu je uručen poklon ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo Emira Hadžihafizbegovića, multimedijalna svjedočanstva opsade Sarajeva, kao i grb Sarajevo, poklon gradonačelnika Sarajeva.


Pokloni su uručeni i Huanu Antoniju Samaranu (Juan Antonio Samaranch), nekadašnjem predsjedniku Međunarodnog olimpijskog komiteta, te Huanu Laporti (Juan Laporta), predsjedniku FK Barcelona.

 

08.05.2009.

Izvučeni parovi superturnira Bosna 2009.

U prostorijama ŠK Bosna obavljeno je izvlačenje takmičarskih brojeva na 39. Međunarodnom velemajstorskom superturniru "Bosna 2009." Učesnike i goste pozdravili su predsjednik ŠK Bosna Nusret Čaušević i predsjednik Šahovske unije BiH Sead Demirović.Učesnici tradicionalnog turnira u čast dana prijema Bosne i Hercegovine u UN u tabelu su uvršteni sljedećim redom:


1. Hari Krišna - Indija (Indija,2686)
2. Vang Hao (Kina 2696)
3. Sokolov (BiH 2669)
4. Movsesijan (Slovačka 2747)
5. Eljanov (Ukrajina 2693)
6. Predojević (BiH 2653) 

Ceremonijal svečanog otvaranja je 8. maja u 10.30 sati u kongresnoj sali Doma oružanih snaga BiH, a u 11 sati su susreti 1. kola: Hari Krišna-Predojević, Vang Hao-Eljanov i Sokolov-Movsesijan.

08.05.2009.

Bosna favorit protiv Borca

U Ljubuškom će danas i sutra biti odigrana završnica Kupa BiH za rukometaše. Kao što je odranije poznato, u današnjem polufinalu igrat će Bosna Sunce osiguranje i banjalučki Borac, odnosno domaći Izviđač i dobojska Sloga. Duel između Bosne i Borca bit će posebno zanimljiv.


- To će svakako biti finale prije finala, utakmica koja mnogo znači i nama i Borcu. Pokazalo se da su Bosna i Borac ove sezone dvije najkvalitetnije ekipe u državi i siguran sam da će gledaoci uživati.


                                   Duža klupa


Ove sezone dvaput smo savladali Borac i tada je presudila naša duža klupa. Nadam se da će tako biti i sada te da ćemo odbraniti duplu krunu, što je naš cilj od samog početka - kazao je Bakir Buljugija.


U Borcu su umjereni optimisti.


- Ulogu favorita, što je normalno, prepuštamo Bosni, ali se mnogo puta do sada pokazalo da favoriti ne moraju bezuvjetno i da trijumfuju. Nama je najvažnije da odigramo maksimalno kvalitetno i korektno, a ako to ne bude dovoljno, sportski ćemo čestitati rivalu - istakao je šef stručnog štaba Borca Draško Budiša.


Izviđač je u žrijebu priželjkivao Slogu, što se domaćinu završnog turnira, na kraju, i ispunilo.

 
- Činjenica da smo dobili Slogu u prvenstvu ništa ne mora značiti. I oni će preko Kupa tražiti izlazak u Evropu i sigurno će dati sve od sebe da nas pobijede. Mi ćemo od prve do posljednje minute ginuti na parketu i uvjeren sam u prolazak uz pomoć publike - kazao nam je kapiten "Skauta" Marko Matić.


U trenažni proces od srijede je uključen i Vlado Šola, koji će, prema svemu sudeći, biti u sastavu.


                                   Bez opterećenja


Bez većeg rezultatskog opterećenja i s umjerenom dozom optimizma, dobojska Sloga putuje u Ljubuški na završni turnir Kupa BiH.


- Nastup pred domaćom publikom je, svakako, prednost za tim Izviđača, ali ni mi nismo bez šansi. Domaćin je favorit, a mi ćemo učiniti sve da se plasiramo u finale - poručio je bek Sloge Vladimir Grbić.


                        Finale sude Dejanović i Marčetić



Prvi polufinalni meč između Bosne Sunce osiguranja i Borca (17 sati, uz direktan TV prijenos na BHT 1) sudit će Mario Primorac i Goran Sušić iz Ljubuškog. Duel Izviđač - Sloga (20 sati) vodit će Senad Kamberović (Živinice) i Mevludin Šabić (Gračanica). Finalni meč u subotu s početkom u 20 sati pripao je sudijskom paru iz Prijedora Predragu Dejanoviću i Elvisu Marčetiću. BHT 1 direktno će prenositi i ovaj meč.


                                   Dosadašnji osvajači

1995. - Bosna (Visoko)
1996. - Sloboda Solana (Tuzla)
1997. - Borac (Travnik)
1998. - Bosna (Visoko)
1999. - Izviđač (Ljubuški)
2000. - Legno (Sarajevo)
2001. - Bosna (Visoko)
2002. - Izviđač (Ljubuški)
2003. - Bosna (Sarajevo)
2004. - Bosna (Sarajevo)
2005. - Sloga (Doboj)
2006. - Sloga Mobis (Doboj)
2007. - Borac (Banja Luka)
2008. - Bosna Lido osiguranje (Sarajevo)