Click here for Myspace Layouts

BH SPORT

Dobrodošli na Blog koji ima za cilj da ukaže na sve negativnosti kao i na sve pozitivne stvari u našem sportu

09.06.2009.

U Francuskoj pamte Ćirinu bronzu

Miroslav Blažević se vratio na mjesto (ne)sreće. U Francuskoj je, devedesetih godina, tada vitalni šezdesetogodišnjak, doživo najveći uspjeh i najveće poniženje. Osvojio je bronzu, uspjeh kakav nije ostvario niti jedan balkanski trener, makar je Ćiro po životnoj i nogometnoj filozofiji "Europejac". Zemljopisno je, ipak, Balkanac. Koliko god se žestio zbog toga, ponosi se što je u svijet krenuo iz travničke časršije.

 

U Francuskoj je Ćiro, te 1998. godine dobio nadimak "trener svih trenera". To laskavo priznanje dobio je od kolega, od selektora koji su sudjelovali na SP u Francuskoj. U zemlji "galskih pijetlova" Ćiro je i zatvaran. Nepravedno, naravno! Valjda je ovdašnjim vlastima trebalo neko jako ime iza rešetaka. Ćiro je čamio u provincijskom zatvoru, tek koliko da shvati da se ne isplati rezati vene kada je život pred njim i debeo bankovni konto u sefovima švicarskih banaka.Čim je kročio u aerodromsku zgradu u Nici, Ćiru su dočekali raširenih ruku.

 

Mister Blažević je zaobišao nas obične smrtnike i pozdravljao one koji su ga prepoznali. A, svi pamte trenera sa policijskom šapkom. On je i bivši trenert Nanta gdje i otkrio, tada za mnoge ne talentiranog, Didije Dešampa, koji je postao jedan od najtrofejnijih igrača Francuske.Iz Francuske je Ćiro potkraj prošlog stoljeća otišao tiho, skromno.

 

Desetak godina kasnije, Ćiro je stigao u Kan sa najboljim napadačem Evrope, sa Edinom Džekom, za kojeg se, kako je sam prorekao, otima pola Evrope, ali i sa stoperom gradačačke Zvijezde Veliborom Vasilićem, u kojeg Ćiro bezgranično vjeruje. On vidi što drugi ne vide. Zato i slovi za "trenera svih trenera". Samo je on mogao od zaboravljenih Rahimića i Muratovića stvoriti nezamjenjiv tandem veznjaka.Nije poveo povrijeđene Jovanovića i Nadarevića. Za današnji meč sa Omanom selektor raspolaže sa četrnaestoricom igrača i dvojicom golmana. Nema većih nepoznanica za početni sastav.

 

- Utakmicu će početi postava koja je startala protiv novinarske selekcije. Igrači moraju najozbiljnije shvatiti utakmicu, a onda ih čeka odmor od naporne sezone. Dobio sam dosta kvalitetnih informacija o selekciji Omana. Oni će se silno napaliti nas. Ne smije nam se desiti kiks - upozorava Blažević.

 

Iskustvo nas opominje. Prijašnjim selektorima koji su odlazili u egzotične zemlje po dolare, i unaprijed upisane pobjede, život su zagorčavali; Malta, Tunis, Katar, Koreja... U jednoj takvoj kalvariji sudjelovao je Samir Muratović, koji je promašajem u La Valeti smijenio tadašnjeg selektora Džemaludina Mušovića. Ko zna zašto je to dobro, rekao bi Ćiro. Nadajmo se da je Amir Alagić, mladi trener iz Bosanske Krupe, koji je donedavno sa dosta uspjeha radio u Omanu, temeljito pripremio selektora Blaževića, makar nemamo dobar osjećaj, ali bezgranično vjerujemo u Ćirine jurišnike. No, ako se i desi kiks, nije smak svijeta. Bolje sada nego u Armeniji.

 

Utakmica BiH - Oman, premda niko pouzdano ne zna ko je domaćin, igra se danas na stadionu u Canu, u 17 sati. Stadion prima desetak hiljada gledatelja. Kolega Marjan Mijajlović javlja kako je veliko zanimanje naših navijača iz dijaspore, koji su najavili dolazak. Oni su godinama naš dvanaesti igrač.

 

Katalinski i Musemić

 

U Nici su 70-tih godina glavne zvijezde tadašnjeg prvoligaša bili Bosanci, Josip Katalinski i Vahidin Musemić. Prvi je činio neprelazni bedem u odbrani, a drugi je nemilosrdno tresao mreže. Doveo ih je treći Bosanac i Bugojanac Vlatko Marković. U Canu, Nici i okolnim gradovima svi i danas pamte Škiju i Musemića, nažalost u NS BiH čini se ne znaju. Da znaju, mogli su ponuditi Musemiću i Katalinskom da budu u bh. delegaciji. Ne može o svemu misliti selektor Blažević. U Canu ne zaboravljaju ni Safeta Sušića, koji je u ovom gradu počeo svoj trenerski posao. Tada je Pape otkrio Patrika Vijeru, kojem je sa 17 godina stavio traku na ruku. Inače u bh. delegaciji su predsjednik Suljo Čolaković, dopredsjednik Iljo Dominković, Muhidin Raščić, član Izvršnog odbora, Salem Prolić, sudijski boss, koji je u Can došao naći odgovarajući broj košulje, zatim Dino Begić, Vlatko Glavaš i petorica novinara.

 

O svemu pomalo

 

Odmor je, pa igrači jedva čekaju da se vrate svojim kućama. Emir Spahić i Senijad Ibričić nisu sigurni gdje će nastaviti karijeru. Navodno, moguće oba u Bundesligi. Spahića traži nekoliko bundesligaša. Supić će u Gacko, potom u Ivanjicu, pa na Kipar, a njegov kolega Nurković ide u Kladušu, pa do frenda Marka Vukadina u Zagreb. Rahimić ide u Živinice svojima, a Muratoviću za koji dan počinju pripreme. Adnan Mravac bi lako mogao preseliti u Francusku. Misimović je na vezi sa suprugom, koja uređuju novu kuću u Minhenu. Džeko se brani od brojnih poziva. I ovdje su se za njega raspitivali skauti i menadžeri. Njegova je sreća da sve pod kontrolom drži impressario Irfan Redžepagić. Salihović je na stalnoj vezi sa Ibiševićem, a Pjanić u Francuskoj traži svadbeni poklon za prijatelja Kenana i prijateljicu Lejlu, na čiju će Mire svadbu 27. juna. Vasilić "visi" na internetu, Pandža također čeka "haber" iz Splita i ponude ino kupaca. I Topić je na slatkim mukama, jer osim super-tretmana u Rusiji, ima ponude iz bečke Austrije i Njemačke. Štilić i Jahić, bivši tandem iz Želje, su nerazdvojni. I Štilića love mnogi, jači i moćniji od poslodavaca u Poljskoj. Jahić je još uvijek nije odlučio gdje će.