Click here for Myspace Layouts

BH SPORT

Dobrodošli na Blog koji ima za cilj da ukaže na sve negativnosti kao i na sve pozitivne stvari u našem sportu

28.07.2009.

Meho Kodro : Imamo sve uslove za uspjeh, samo nam treba reda

Kada bi se kojim slučajem netko sjetio napraviti nešto poput Kuće slavnih bh. nogometa jedno mjesto u njoj bilo bi rezervirano za legendu mostarskog Veleža, kasnije Real Sociedada, ali i igrača velike Barcelone, Tenerifea, Alavesa i Maccabija, te u svoje vrijeme kapetana bh. nogometne reprezentacije Mehu Kodru. Čovjek je to čije je ime zlatnim slovima upisano u povijest Veleža, no isto tako i Real Sociedada, u kojemu ima status legende. Igrač koji je sudjelovao u izgradnji reprezentacije Bosne i Hercegovine, i koji se na kraju krajeva početkom 2008. odlučio vratiti u svoju domovinu i pokušati kao izbornik reprezentacije izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo.

 

                                   Razlaz sa Savezom


No, ova zemlja sama po sebi ne cijeni svoje legende – umjesto barem figurativnog mjesta u nekakvoj Kući slavnih i ako ništa poštovanja prema imenu Mehe Kodre, nogometni anonimusi koji vode ovaj sport u našoj zemlji odlučili su Kodru potpuno nepravedno otjerati s mjesta izbornika, i to prvenstveno kako bi pokazali javnosti da su ipak oni danas vlasnici lopte sa šesterokutovima u Bosni i Hercegovini.


Nešto više od godinu dana je prošlo od kada se Kodro povukao “u ilegalu”, vratio u Španjolsku i potpuno zatvorio za medije. Danas radi u juniorskom pogonu Real Sociedada, i kako kaže, “prebolio” je sve ono što se dogodilo u njegovom izborničkom mandatu.


- Mislim da je sve ispričano kada je u pitanju taj naš otkaz i sve što se događalo u to vrijeme. Istina je da ne volim pričati o tome, jednostavno nema smisla, kazao je na početku razgovora za Dnevni list Kodro, no ipak i pokušao objasniti što se sve događalo i kako je ustvari nastao “slučaj Iran” zbog kojeg je dobio otkaz.


- Nije bila u pitanju samo ta utakmica s Iranom. Ljudi iz Saveza jesu dogovorili tu utakmicu bez znanja nas u stručnom stožeru, no to je bila samo jedna kap koja je prelila čašu. Imao sam jednu viziju kako treba funkcionirati nogometna reprezentacija, i ona se očigledno razlikovala od one koju imaju ljudi u Savezu. Ponavljam, mi smo mogli otići u Iran i odigrati tu utakmicu, ali je problem bio način na koji su se oni ponijeli i kako su donijeli odluku. Ja sam u pregovorima za dolazak na mjesto izbornika postavio samo jedan uvjet, a to je da se nitko ne miješa u rad s reprezentacijom – preuzeo sam na sebe apsolutnu odgovornost za rezultat, ali sam isto tako želio biti taj koji će, sa svojim suradnicima, imati prvu i posljednju riječ kada je u pitanju momčad. A kada netko ugovori utakmicu koja nam u tom trenutku nikako ne odgovara, naravno da se miješa u moj rad, i između ostalog, to je jedan od razloga zašto se sve završilo kako jest, objašnjava Kodro.


                                   Izbornička pozicija


Današnja reprezentacija, koja je pod vodstvom Ćire Blaževića došla na korak od baraža za SP, ustvari mnogo se ne razlikuje od zamisli koje je imao Kodro. Kako kaže, nitko nije mogao očekivati da će pojedini nogometaši ovako eksplodirati, ali je bilo jasno da postoji potencijal i zato je pred sebe u startu postavio cilj plasmana na SP.


- Ovo su ustvari nogometaši koji su zajedno sa mnom ušli u projekt kvalifikacija za SP. Naravno, mi smo mala zemlja, i da dođe bilo tko za trenera, ne bi mogao napraviti previše promjena. Liči li ovo na moju viziju reprezentacije? Naravno, jer već od prvog treninga prepoznao sam potencijal, vidio da ti igrači mogu odvesti ovu reprezentaciju daleko. Danas imamo veliku šansu da se plasiramo u baraž i ja ovim momcima želim sve najbolje, poručuje Kodro.


Zanimljivo je s koliko optimizma, bez obzira na sve što mu se događalo posljednjih godina, Meho Kodro govori o bh. nogometu. Zato je pomalo nevjerojatno zvučao odgovor na pitanje bi li se opet preuzeo trenerske palice u našoj zemlji.


- Naravno da bi. Kada je u pitanju reprezentacija, imam neki osjećaj da sam započeo jedan projekt kojeg nisam uspio dovršiti, a ja nisam čovjek koji voli stvari ostavljati nedovršenim. Jednog dana želim opet biti izbornik Bosne i Hercegovine i ostvariti veliki rezultat s reprezentacijom svoje domovine, naravno ako bi se neke stvari promijenile, a ja mislim da hoće. I ne samo to, ja sam Veležovo dijete, i nije nemoguće da bi jednog dana sjeo na klupu kluba u kojem sam počeo karijeru, kako bismo zajedno možda ostvarili velike ciljeve. Bh. nogomet je i dalje kvalitetan, ovdje i dalje rastu vrhunski talenti, imamo i stručnjake, ali nam nedostaje reda i to je najveći problem, koji će se nadam se nekada riješiti, ističe Kodro.


Ipak, sadašnjost je daleko od takvog scenarija i Kodro svoju trenersku karijeru gradi u drugoj domovini – Španjolskoj. U San Sebastianu ima status klupske legende, tamo je trenutačno trener U19 momčadi, ali ambicije su mnogo veće.


- Moram priznati da se u San Sebastianu osjećam jednako dobro kao u Mostaru. Tamo sam već skoro dvadeset godina, najbolje dane igračke karijere proveo sam u Realu, i uživam u ovom gradu. Trenutačno radim s U19 ekipom, a nakon što sam u BiH završio prva dva stupnja trenerske licence, u Španjolskoj sam dobio i profi licencu, tako da mogu voditi profesionalne momčadi. Ambicije? Recimo da ne volim govoriti mnogo unaprijed. Naravno da imam neke svoje ciljeve i želje, ali ono što mislim da je realno u ovom trenutku jest da bi volio voditi Real Sociedad. Mislim da bi se to moglo dogoditi u skorije vrijeme i da bi to bila dobra polazna točka za daljnji razvoj moje karijere, zaključuje Meho Kodro.


                                    Nisam očekivao promjene


Na inicijativu Kodre, Bolića i drugih bh. legendi, te nekolicine novinara, 1. lipnja 2008. na Koševu je odigrana utakmica Spasimo bh. nogomet. Stadion je bio dobro popunjen, Kodro je dobio podršku većine ljubitelja nogometa, no ništa se nije promijenilo. Je li očekivao više?


- Prije svega, moram reći da nisam očekivao velike promjene u Savezu. Jednostavno, tamo je gotovo nemoguće promijeniti promjene, s obzirom na način na koji funkcionira sam Savez. Ipak, možda sam očekivao neke druge posljedice, no to danas više nije važno. Što je tu je, ističe Kodro.
Nije želio više govoriti o reprezentaciji, očito ne želeći kvariti dobru atmosferu koja trenutačno vlada, no jasno je aludirao da se ustvari ništa nije promijenilo i da su trenutačni rezultati samo prekrili sve negativnosti koje vladaju u našem nogometu.


                                      Velež...

- To je moj klub i moja velika ljubav. Tu sam počeo karijeru, prvo kod Salema Halilhodžića, a kasnije kod Zejnila Zeke Selimotića. Njega nikada ne mogu zaboraviti, on je znao način kako da dadne snagu i volju mladom igraču, i iz ovog ugla mogu reći da mi je jako puno pomogao u karijeri, ističe Kodro.


Za Rođene je debitirao u Prištini 12. svibnja 1985., odigrao ukupno 135 prvenstvenih utakmica, zabio 48 golova, 23 puta bio kapetan...


- Dobro se sjećam debija za prvi tim. U igru me uveo još jedan veliki trener, danas moj veliki prijatelj, Duško Bajević. On je uvijek davao šansu mladim igračima. Tada je stadion u Prištini bio pun, pravi pakao za igrača. Sjećam se da je bilo više od 20.000 ljudi, da sam se potpuno izgubio, ušao sam desetak minuta prije kraja umjesto Juričića. Dvije minute prije kraja primili smo gol, strijelac je bio Vokri i izgubili smo. Mogu reći da mi je ta utakmica, svaki detalj, ostao duboko u sjećanju. Kasnije sam sve češće dobivao priliku, a prvi gol sam zabio dvije utakmice kasnije, protiv Sarajeva (12. lipnja 1985., nap.a.). Gubili smo kući 2:0, ali smo se vratili, a ja sam zabio pogodak za poravnanje, u jednom dahu prepričava drage trenutke u crvenom dresu Meho Kodro, koji je pohvalio rad današnje uprave, koja po njemu ponovno vodi Velež u pozitivnom smjeru.


                                       Real Sociedad...


- Moram priznati da je Real Sociedad uz Velež moja velika ljubav. Znate onaj osjećaj kada osjetite da ste se s nekim našli u pravom trenutku, tako je bilo sa mnom i Realom. Sezonu prije sam u Veležu igrao odlično, postigao mislim 17 golova, i bilo je nekoliko ponuda. Spominjao se Nantes, donekle konkretna je bila Borussia M'Gladbach, ali ja sam se odlučio probati u Španjolskoj. U Realu sam proveo najbolje igračke dane, stekao status legende i mogu reći da je za mene bio pravi pogodak izbor ovog kluba. Tamo se rodilo dvoje od troje moje djece i za sebe slobodno mogu reći da sam polubaskijac.


                                               Barcelona...

- Barca je jednostavno priča za sebe. Istina, ne mogu biti zadovoljan onim što sam postigao kada je u pitanju moja igra. Zabio sam devet golova, a to za Barcu nije dovoljno. Uz to, bili smo drugi. Ipak, ne mislim da sam pogriješio s izborom Camp Noua. Igrati za ovaj klub je jedno ogromno iskustvo – navijači, suigrači, treneri, sve što okružuje Barcelonu je najbolje na svijetu. Utakmica s Realom je možda i najveća koju sam igrao. Zabio sam dva pogotka u derbiju, tada je na Nou Camp moglo stati više od 100.000 ljudi, mislim da je bilo 109.000. Taj osjećaj je neopisiv, pogotovo što smo se tom pobjedom vratili u utrku za Atleticom, koju smo kasnije nažalost izgubili. S Barcom sam se rastao prijateljski – stigao je Robson umjesto Cruyffa, oni su doveli Ronalda i meni rekli da će on biti u prvom planu, što meni nije odgovaralo. U svakom slučaju, moji dani u Barceloni su nešto o čemu ću pričati unucima.

                                               Tenerife...

- I tada sam imao tri konkretne ponude – tražila me je Benfica, te Ajax, ali ja nisam želio napuštati Španjolsku. Zato sam izabrao treću ponudu, Tenerife. Oni su sezonu ranije igrali izvrstan nogomet i izborili plasman u Kup UEFA, gdje smo kasnije ispali nesretno u polufinalu od Schalkea. Uživao sam i u igranju na Tenerifeima, kao i svugdje. I tamo su me sjajno prihvatili, ja sam igrao solidan nogomet, no na kraju smo ispali iz Primere i morao sam potražiti novu sredinu.


                                               Alaves...

Tada su u Alavesu stvarali jaku momčad, a meni je odgovaralo što je Vitorija udaljena tek stotinjak kilometara od San Sebastiana. Već sam bio na zalasku karijere, želio sam biti što bliže kući i djeci i odabrao Alaves. Nažalost, oni su danas u velikim problemima i čak su ispali u treću ligu.


                                   Maccabi Tel Aviv


Već sam se bio lomio da li da prekinem karijeru, kada je stigla ponuda iz Izraela. Moram priznati da je bila financijski odlična, pa sam rekao sebi: Zašto ne? Ugovor je trajao deset mjeseci, mislio sam odraditi posao i vratiti se. Nažalost, uskoro sam se ozlijedio, odigrao samo devet utakmica i shvatio da više ne mogu. Tada sam se vratio u Španjolsku i rekao zauvijek zbogom nogometu.


                                   Reprezentacija

Uvijek ću se s velikim zadovoljstvom sjećati nastupa za reprezentaciju. Istina, na početku sam imao nekih problema, tadašnji izbornik Fuad Muzurović nije me zvao iako sam igrao u Barceloni, ali kasnije smo se sprijateljili i moram priznati da njega jako poštujem. Za reprezentaciju sam uvijek igrao srcem, i nadam se da su to navijači i prepoznali. Otišao sam nakon utakmice s reprezentacijom svijeta, bez bilo kakve pompe ili oproštaja. Nije istina da sam bio nešto ljut, samo ne volim veliku pompu, to je sve. Osjetio sam da više ne mogu u reprezentaciji dati svoj maksimum, i zato sam se odlučio povući. To je jedini razlog.


                             Osvojeni Kup – neprežaljen


Meho Kodro trebao je biti u sastavu Veleža koji je 1986. osvojio svoj posljednji veliki trofej Kup Maršala Tita. No, te godine napadač Rođenih dobio je poziv u JNA, koju je i služio u Beogradu.


- Neću nikada zaboraviti taj dan. Bio sam s ekipom cijelo vrijeme, u hotelu, u svlačionici, radovao se tom velikom uspjehu, ali čitavo vrijeme razmišljajući o tome da mi je mjesto tamo na terenu. Žao mi je što nisam i igrački bio dijelom svega toga, iako se i danas rado sjećam pobjede nad Dinamom i velike proslave prvo u Beogradu, a kasnije i u Mostaru.


                                   Fantastični Carlos Xavier


Gotovo je nemoguće pobrojati sve zvijezde koje su dijelile svlačionicu s Mehom Kodrom, ali on je izdvojio jedno ime.


- Carlos Xavier, veznjak iz Portugala koji je igrao sa mnom u Real Sociedadu. Fantastičan igrač, koji je imao sjajan centaršut i pas i s njim je bilo užitak igrati. Naravno, glupo bi bilo ne izdvojiti igrače poput Figa, Guardiole, Hagija, Prosinečkog i mnogih drugih, ističe Kodro, koji ipak nije mogao izdvojiti najbolju utakmicu ili najdraži gol.


- Možda je najupečatljivija u mojoj karijeri ona između Barce i Reala o kojoj sam ranije govorio, te već spomenuti debi za Velež u Prištini.


                        Odmor u Mostaru, Blagaju, Neumu...


Teško je u novinski tekst i zbiti sve ono o čemu je pričao Meho Kodro. Čovjek kojeg u medijima nije bilo godinu dana odgovarao je bez ustezanja na sva pitanja, rado se prisjetio svoje karijere, iako smo mu ukrali nekoliko sati posljednjeg dana odmora u domovini. Štoviše, za razliku od današnjih zvijezda, Kodro je održao obećanje i nakon povratka s Jadrana nazvao nas i posvetio nam svoje vrijeme.


- Teško se odmoriti kada dođem u domovinu, jer ovdje imam mnogo prijatelja i obitelji koje želim vidjeti. No, zato se odmorim psihički i spreman sam za sve napore koji me čekaju. Obišao sam Mostar, odmarao se u Blagaju, Neumu, skoknuo do Sarajeva i to je otprilike moja neka ruta preko ljeta. Uvijek je užitak biti u svojoj zemlji.


                                   Ljudi su postali roba


Neizbježna tema svakako je i moderni nogomet. Real Madrid uzdrmao je svijet kupovinom dvojca Kaka-Ronaldo, te iznosima koji se danas troše na igrače.


- Ne samo nogomet, čitav život se posljednjih godina komercijalizirao. Svi samo pričaju o novcu, kako se najbolje prodati. Doduše, nogomet je otišao korak dalje, ljude pretvorio u robu. Iskreno, ne sviđa mi se u što se sve pretvorilo danas i ne znam koliko će dobrog donijeti, zaključuje Kodro.