beats by dre cheap

Darije Kalezić : Da su se pitali Kodro i Marić, obukao bih dres BiH

U inostranstvu, osim fubalera koji nam svojim uspjesima tjeraju suze radosnice na oči, imamo i fudbalske trenere. Svima je poznato kako izgledaju ljudi koji se zovu Vahid Halilhodžić, Safet Sušić, Faruk Hadžibegić, Mehmed Baždarević... Možemo biti ponosni na ono što su kao bh. treneri uradili. Međutim, jedno ime, potpuno neopravdano, skoro da se nikako ne pominje. Darije Kalezić, trener sa UEFA-inom Pro - licencom, nekadašnji fudbaler mostarske Lokomotive, Veleža, Neretve iz Metkovića, te holandskih klubova Den Boš, RKC Valvijk, AGOVV Apeldorn i Grafšap Dutinhem, u Holandiji je medijska ličnost. - Nikad do sada nisam razgovarao ni za kakve novine iz BiH. Mene čak ni ne poznaju u domovini. Ne znaju da postojim.Ljudi vas se nešto posebno ne sjećaju kao fudbalera. Možda pokoji Mostarac, a povrh svega živite i radite u Holandiji...- Moje porijeklo nije iz tih krajeva. Otac Nenad je porijeklom Crnogorac, mada je rođen u Vojvodini, dok je majka Asija Bošnjakinja iz Sanskog Mosta. U Mostar sam došao živjeti sa šest godina, a roditelji su se vratili 1980., kada je bila gotova naša porodična kuća u Raštanima kod Mostara.

 

Iz Lokomotive u Velež

 

Fudbalska karijera je, za mostarske prilike, bila je neobična. Najčešće je Velež ''davao'' igrače Lokomotivi. Ovaj put je bilo drugačije.- Ja sam počeo u Lokomotivi. Sa 18 godina sam debitovao za prvi tim, a najveći uspjeh sa Lokomotivom sam doživio kada smo iz Republičke ušli u Međurepubličku ligu, što bi rekli, u Treću ligu. Veliki udio u svemu tome ima legendarni trener Šefik Kalajdžić ''Fika''.

 

U tom periodu bili ste ''zapeli za oko'' nekolicini prvoligaša...

 

- Velež je bio najkonkretniji. Tada je Vahid Halilhodžić bio sportski direktor, on me i doveo u Velež. Ponadao sam se kako je došlo vrijeme da napredujem kao sportista, i počele su drame... Od fudbala više nije ništa bilo. U Mostaru, na Aveniji, preživio sam ''prvi rat''. U avgustu 1992. otišao sam u Neretvu iz Metkovića. Namjeravao sam ostati pola godine, pa odatle dalje. Ali, počeo je ''drugi rat'' u Mostaru. Imao sam ponuda iz inostranstva, ali sve sam odbio. Nisam htio ići jer nisam ništa znao o roditeljima i sestri u Mostaru.

 

U to vrijeme, oko vas su oblijetali ljudi iz Hajduka, a do selidbe na Poljud nije došlo

 

Razgovarao sam više puta sa Vedranom Rožićem. Željeli su da dođem u Hajduk. Politička situacija tada nije bila baš povoljna. Čekao sam osam mjeseci i na kraju do potpisa nije ni došlo.

A, roditelji?

 

- Oni su bili ostali u Raštanima. I srećom po njih, u Mostar su upali hrvatski vojnici iz Splitsko - Neretvanske županije. Oni su čuli za mene i to je bio spas za moje roditelje. Doveli su ih u grad, a kasnije sam ih ja doveo kod sebe. U decembru 1993. roditelji i sestra su izbjegli u Holandiju.

 

Nekako u to vrijeme i vi selite za Holandiju.

 

- U maju 1994. godine javio mi se Boban Pavlov. Trebao sam ići na probu u RKC Valvijk, ali do toga nije nikad došlo. Ni danas ne znam zašto. Den Boš je baš tada ispao iz Prve lige. Oni su saznali za mene od Željka Petrovića i ''naslijepo'' su potpisali ugovor na dvije godine. Igrao je u Den Bošu čitavu sezonu kao amater, prijavljen kao izbjeglica i bez radne dozvole. - Ljudi iz Uprave su obećali završiti papira, ali ubrzo su smijenjeni, a novi koji su došli nisu baš marili za moje probleme, i bio sam riješio da napustim Holandiju. Imao sam ponude od Dubrovnika, Šibenika, Zadra... Tada je u Valvijku trener bio Leo fan Fen. Nazvao me je i zamolio da dođem u RKC na probu. Otišao sam, i potpisao jednogodišnji ugovor. U Valvijku sam proveo sedam divnih godina.

 

Povratak u MostarPoslije sedam godina odlučio je napustiti Holandiju.

 

- Otišao sam u Mostar, najviše zbog toga jer sam htio renovirati našu porodičnu kuću, koja je bila 12 godina napuštena. A, želio sam i da igram za Velež, da vidim kako je to. Bio sam potpisao ugovor prije rata, ali nisam igrao nijednu utakmicu. Interesovao me je i trenerski poziv. Niste izdržali čitavu sezonu?- Nisam mogao više. Bilo je to za vjerovali ili ne. Kakva je ta takozvana Premijer liga? Pogotovo kad čovjek dođe iz zemlje gdje je to sve na visokom nivou. Kako se bližio kraj prvenstva bilo je sve nepodnošljivije.

 

Nakon Veleža, ponovo se vratio u Holandiju...

 

- Zvali su me dok sam bio u Mostaru. RKC je ponovo želio da me angažuje. Ipak, odlučio sam se za drugoligaša Apeldorn. Bilo mi je 33 godine.

 

 Sa skoro 35 godina bio je najbolje ocijenjeni igrač Apeldorna...

 

- Opet se javio i RKC, ali je Grafšap bio konkretniji. Ponudili su mi ugovor na dvije godine, što sam prihvatio. Ipak, ispali smo Lige, i ja sam želio završiti karijeru, ponuđeno mi je da budem asistent trener drugog tima (igrači do 21 godine). Prva tri meča smo pobijedili i odmah su mi ponudili da do kraja prvenstva vodim ekipu. I tako, i danas sam u Grafšapu.U tek završenoj sezoni, okušali ste se i kao trener prvog tima.- Trener Henk fan Ste dobio je otkaz u 24. kolu, dan uoči utakmice protiv Rode. Pitali su me da li bih ja vodio tim tu utakmicu, na što sam pristao. Poslije su mi ponudili da vodim tim do kraja sezone. Tako da sam zadnjih devet kola bio vršilac dužnosti šefa stručnog štaba.I pored dobrih rezultata, ipak, niste uspjeli ostati u društvu najboljih.

 

Čekam odgovorKakav je sad vaš status u klubu?

 

- Ponudili su mi da budem šef stručnog štaba. Nadam se da ćemo se dogovoriti. A, ako se ne dogovorimo, ne brinem mnogo. Imam dobrog menadžera, Rodžera Lincea iz Den Haga. On je menadžer Van Nistelroju, De Jongu, Guereru i još mnogim...

 

Niste nikad igrali za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Zašto?

 

- Očekivao sam poziv. Objektivno, u to vrijeme zasluživao sam da igram. Bio sam jedan od rijetkih fudbalera koji je igrao u prvoj ligi neke evropske zemlje. Bili su tad još Kodro, Bolić... Znam da je Kodro govorio Enveru Mariću o meni, koji je u to vrijeme bio trener golmana. I Marić je govorio da treba da igram. I, na kraju ništa - ispričao je Darije Kalezić u razgovoru za "San" koji nije krio radost što se napokon neko iz domovine interesuje za njega.

 

                                               Vera

 

Darije je sretno oženjen čovjek. Supruga Vera je rođena u Kanadi, a porijeklom je iz Hrvatske. - Upoznali smo se 2000. u Kanadi, u zubnoj ordinaciji gdje radi moja kuma. Nije bila ljubav na prvi pogled. Tada ja to nisam ni primjećivao. Upoznali se i nikom ništa. Prije tri godine nazvao me kum iz Kanade i rekao da Vera dolazi sa nekakvom ekskurzijom u Amsterdam i pita me bih li otišao da s njom ''popijem kafu''. Otišao sam i tada je počelo. Ona je prekinula ekskurziju i ostala sa mnom. Poslije pet dana odvezao sam je u Pariz da se sastane sa grupom sa kojom je i došla. Te sezone dolazila je šest puta avionom u Holandiju. Znala je doći samo preko vikenda. I, na kraju sam je pitao da ostane da živimo zajedno - ispričao je za "San" Dario Kalezić.

BH SPORT
http://helpbhsport.blogger.ba
22/06/2009 08:45