Nekada najveća nada bh. fudbala, a sigurno i danas ponajbolji fudbaler Premijer lige BiH, Alen Škoro, prije nekoliko mjeseci vratio se u svoj matični klub FK Sarajevo, u kojem je počeo trenirati u ratnom Sarajevu 1993. godine kad je imao svega 11 godina. Sa 16 godina postao je najmlađi igrač u historiji kluba koji je debitovao za prvi tim. S visinom od 1.88 cm. i izvrsnom tehnikom Škoro je bio predodređen da postane fudbalska klasa. Na terenu, Škoro je bio i ostao mangup, igrač poteza i zbog toga je za vrlo kratko vrijeme postao ljubimac navijača Sarajeva. Posebno je bio popularan po tome što je ljutom gradskom rivalu Željezničaru često znao zabiti gol.
– Svaki gol u karijeri je bitan, ali gol u derbiju je nešto neopisivo. Posebno mi je ostao u sjećanju gol protiv Želje na Koševu, 2003. godine, koji sam zabio u 97. minuti, a derbi je završen 1:1 – prisjeća se 28 – godišnji napadač Sarajeva.
Ipak, peh sa povredama koji ga je često pratio spriječio ga je da postane igrač evropske i svjetske klase. Škoro je 2000. godine napustio Sarajevo i otišao u Sloveniju. Nakon što je vrlo kratko igrao za ljubljansku Olimpiju, prešao je u veliki Olimpik iz Marseja, gdje su ga dočekale sve same svjetske klase, Weah, Gallas, Bakayoko… .
– U Marseju sam se kratko zadržao i odigrao nekoliko utakmica sa sve samim fudbalskim asovima. Ipak, dosta sam naučio od njih i stekao ogromno iskustvo. Malo je bilo nezgodno zbog jezika, pa sam najviše vremena provodio s Jovanom Stankovićem iz Srbije. Stadion Velodrom je veličanstven i lijepo je bilo igrati na njemu.
Neiskusan, sa svega 19 godina, teško se mogao probiti do prvog tima Olimpika, pa je epizoda u Marseju bila kratka. Nakon toga, Škoro je igrao još za švicarski Servete, austrijski GAK, gdje je odigrao tri sezone (dao oko 20 golova), zatim za hrvatsku Rijeku i poljsku Jagieloniju, da bi se početkom ove godine ponovo vratio u Sarajevo.
– Lijepo mi je u Sarajevu, zadovoljan sam potpisanim ugovorom, a i lijepo je biti ponovo kući. Iako sam postigao pet golova u pet kola, koliko sam odigrao, još nisam dostigao najbolju formu. Ipak, bitno je da sam zdrav, povreda više nema, tako da očekujem još više golova u najdražem dresu.
Već dvije godine Alen je sretno oženjen i otac je sedmomjesečne curice. Kaže da, kad nije na fudbalskim terenima, s porodicom provodi svo svoje slobodno vrijeme. Kada je Premijer liga u pitanju, ističe da je u odnosu na sezonu 2002./03. godinu kad je posljednji put nosio dres Sarajeva, kvalitet suđenja sada na mnogo većem nivou.
– Iako je liga nešto slabija, suđenje je bolje i to me raduje. Mislim da su i TV prenosi utakmica dosta doprinijeli tome.
Dok je bio u inostranstvu, kroz klub su prošli mnogi fudbaleri, tako da se Škoro nakon povratka morao upoznavati sa skoro cijelim timom.
– Dobro sam se uklopio u tim. Najviše se družim sa Alaimom jer ga dobro poznajem otprije – kazao je na kraju Škoro.
Zahvalan Agimu Nikoliću
Trenirali su ga mnogi treneri i Škoro je uglavnom bio u dobrim odnosima s njima. Ipak, jedan mu je posebno ostao u sjećanju. – Trener Agim Nikolić je direktno vezan za moje početke u omladinskom pogonu FK Sarajevo. Mene i ostale mlade fudbalere trener Nikolić je usmjeravao na pravi put. On je tačno znao kad treba povući pravi potez, te kako i na koji način pružiti podršku meni i mojim suigračima i zahvalan sam mu za to.
Ronaldo broj jedan
Pitali smo ga koju od liga petice najviše prati, te kojeg fudbalera najviše voli gledati na TV ekranima.
– Španija definitivno! Oni su bez premca, jer ih krasi pamet u igri, tehnika, ljepota… . Od igrača, Ronaldo, ali ne ovaj novi nego onaj stari, Brazilac, ostao mi je i dalje broj jedan. On je fudbalski fenomen.